Bedem.
Ni glas ne ostaje.
ReÄ,
reÄ gori, u meni je
strah,
strah klizi niz moj dlan,
znam,
sad znam sve.
Sve što nisam razumeo ranije,
sve,
gazim svoj gorki osmeh ko istopljen sneg.
Stojim sam kao putokaz za glad
- i gladan ostajem,
sam,
od umora umoran.
Kraj
je blizu, osecam,
bol,
bol živi, ne prestaje, pretvara oÄaj u bes.
On produžava život dok gledaš u zid.
On ti ne da da sebi ulepšavaš snove.
Tvoja sreća je tu,
oslobodi se,
zovi je...
Ni glas ne ostaje.
ReÄ,
reÄ gori, u meni je
strah,
strah klizi niz moj dlan,
znam,
sad znam sve.
Sve što nisam razumeo ranije,
sve,
gazim svoj gorki osmeh ko istopljen sneg.
Stojim sam kao putokaz za glad
- i gladan ostajem,
sam,
od umora umoran.
Kraj
je blizu, osecam,
bol,
bol živi, ne prestaje, pretvara oÄaj u bes.
On produžava život dok gledaš u zid.
On ti ne da da sebi ulepšavaš snove.
Tvoja sreća je tu,
oslobodi se,
zovi je...