Mozak miruje,
al' ispod mora teÄe vreli kamen.
Grob podriguje,
proždraće mi kosti ako stanem.
Istetovirani strah na tvojim obrazima jeca,
ti si samo njegov podstanar.
Smrtno ozbiljan,
bez oca i bez prijatelja.
Prazne godine,
oko tebe tužno lete.
Šta ćeš ti sa njima
i šta će one s tobom takvim?
Ti si revidirao stav sto pedeset puta
Äas si roÄ‘en kao muÅ¡ko, Äas ko žensko,
koga je to briga.
Sam znaš,
roÄ‘en si ko piÄka.
Gde je granica?
Nisam siguran ni da postoji.
Å ta je cilj?
Ili trÄimo u krug bez cilja.
Put od tebe do mene, sa hiljadu rupa,
ko Kumodraška ulica.
Nemam vremena,
da Äekam da se ubijeÅ¡.
Skloni me,
ja neću inat tvoj životom da platim.
Slomi me,
eto nisam uspeo da shvatim.
Ubij me,
ti to možeš da uradiš sa svakim.
Ako sve vidi, što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.
Zadah osvete
kruži iznad moje glave.
Zar da ubijem,
da se prestrojim u tvoje pleme?
Ljudi gutaju suze, žvaću sopstvene zube,
lije krv sa krova ruske crkve.
Težak sluÄaj pakla,
teško da ima išta strašnije.
Nema ništa strašnije
Budi me,
pre nego poželim da umrem u snu.
Ubij me,
svima za primer raskomadaj moj trup.
Skloni me,
vidim tvoj strah, to niko ne sme da zna.
Ako sve vidi što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.
al' ispod mora teÄe vreli kamen.
Grob podriguje,
proždraće mi kosti ako stanem.
Istetovirani strah na tvojim obrazima jeca,
ti si samo njegov podstanar.
Smrtno ozbiljan,
bez oca i bez prijatelja.
Prazne godine,
oko tebe tužno lete.
Šta ćeš ti sa njima
i šta će one s tobom takvim?
Ti si revidirao stav sto pedeset puta
Äas si roÄ‘en kao muÅ¡ko, Äas ko žensko,
koga je to briga.
Sam znaš,
roÄ‘en si ko piÄka.
Gde je granica?
Nisam siguran ni da postoji.
Å ta je cilj?
Ili trÄimo u krug bez cilja.
Put od tebe do mene, sa hiljadu rupa,
ko Kumodraška ulica.
Nemam vremena,
da Äekam da se ubijeÅ¡.
Skloni me,
ja neću inat tvoj životom da platim.
Slomi me,
eto nisam uspeo da shvatim.
Ubij me,
ti to možeš da uradiš sa svakim.
Ako sve vidi, što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.
Zadah osvete
kruži iznad moje glave.
Zar da ubijem,
da se prestrojim u tvoje pleme?
Ljudi gutaju suze, žvaću sopstvene zube,
lije krv sa krova ruske crkve.
Težak sluÄaj pakla,
teško da ima išta strašnije.
Nema ništa strašnije
Budi me,
pre nego poželim da umrem u snu.
Ubij me,
svima za primer raskomadaj moj trup.
Skloni me,
vidim tvoj strah, to niko ne sme da zna.
Ako sve vidi što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.