Colonia

Da mi srce ima krila poletjelo bi
I trnci tijelom prolaze mi
Razuzdane misli k´o pčele se roje
Ne mogu te izbacit iz glave svoje
Odavno već nisam okusila nemir
Jer naša jutra su privatni svemir
Oprosti mi što činim ovaj grijeh
Što posesivno čuvam naš savršen svijet
Ni ledene zime, kiše, oluje, olovno more,
I gromovi munje, i starost i vrijeme što nam
Godine broje, rastavit neće nas dvoje.
Ako ikad osjetiš da smo izgubljeni,
Male mrve sunca sačuvat ću ti,
Da ugriju te nježno, tiho i lako.
Ako ikad krene stoj naopako.