Toše Proeski

Još i danas zamiriše trešnja
u proljeće kao davno prije
jedna trešnja danima daleko
tamo gdje me već odavno nije

Rekao sam kad poći sam mor'o
uzmite mi i kuću i njivu
samo trešnju ostavite staru
kad navratim da je vidim živu

Šta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote

Rekao sam u vjetar sam prič'o
nikog nije bilo da me čuje
lijepu pjesmu ne voli baš svatko
neko baca kamen na slavuje

Šta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote

Nije nebo ovo što vam nude
nije sunce od zlata i moći
kad bi mogli prodali bi Boga
njima niko ne može pomoći

Šta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote

Šta to ima u ljudima tužno
da ulaze u tuđe živote
tko to živi u prošlosti mojoj
a još nije umro od sramote