Boris Novković

Noč je prosula po putu
gustu maglu bijelu
vozio sam dugo
skoro vječnost cijelu

Ova mornarska duša
polako sklapa oči
više ne sluša
u gluho doba noći

Još samo par minuta
i bit če svjetla grada
ti si zabrinuta
ti me čekaš sada

A na radiju sto puta
ista pjesma je
i kao tečnost ljuta
puste rijeci te

Ref.
Digni me visoko
pa spusti na nize
da sve vidi oko
ispod haljine

Digni me visoko
bit če zabavno
ti si sreča mala
koju želim odavno

Gradom žmirkaju neoni
mokre ulice cvile
vračaju se kuči
zadnje pokisle vile

Iz daljine tražim svjetlo
i tvoju siluetu
putnik hoče znati
da nije sam na svijetu

Bit ču korak do tebe
jos samo par minuta
i samo koji metar
ovog pokislog puta

A na radiju je ista pjesma
znam je več
čim otvoriš vrata
sama ce se reć'

Ref.

Ref.