Block Out

Blentostamin

Nedelja.
Ne jedem, ne pijem,
smrdim, trulim, raspadam se,
dišem,
dakle - živ sam.


Javio se davo da ne dolazi po svoje,
Å¡alje glumca amatera koji upravo mi ulazi u stan
(da se setim da postoji).


- Zdravo -
- Dobar dan -
gornjom polovinom tela
ja ga pozdravljam,
ali se ne secam odakle ga se secam
(ima vremena).


Moj prijatelj,
ljubomorni pas po zanimanju
mi drži kraci kurs o pristojnom ponašanju.


Sedim na krevetu,
cutim i vrebam,
lovim davno pobegle recenice
po vazduhu i cekam.


Cekam odjavnu Å¡picu sa grcem na licu,
u nadi da smo konacno
isplatili racune jedan drugome.


Zdrobio sam flašicu od lekova
i pojeo je kašikom u slast, za predjelo,
za rucak imam sebe,
za veceru Å¡ta ostane od rucka.


I sad čekam radni učinak.
Onaj ko preživi pričace mi
Å¡ta se stvarno desilo u nedelju.


Doći će dan
kad ću prestati da brinem
zašto bolnice su pune finog sveta...